U startu se moram ograditi da stvar pratim samo putem medija, dakle, nemam insajderskih informacija te ću stoga ostati samo na nivou zaljubljenika u plavu boju, svemu i svima usprkos...
Da bi priča bila razumljiva, a čini mi se da ima povijest, treba se vratiti tek malo unatrag...
Činjenica je da u ovo doba imamo višak vremena, stoji da smo okruženi stotinama teorija urote, svi smo pametni i svima je sve jasno...nogomet je, itak, javno dobro, pa ako su nam pare stvarno " tamo", imamo pravo i naŕučit pjesmu, ako već cijela muzika nije naša...
Bitan faktor ovog teksta je vrijeme. Altera pars se još nije oglasila, imamo samo priopćenja, prvo šturo, nakon toga malo opširnije te gdjegdje komentar kroničara Dinama. Glavnom liku pobunjenika je prasnut silenzio, no i ptice na grani znaju da je to moguće samo kao privremena mjera.
Dok se površno iščitava sadržaj priopćenja, naizgled nema ništa sporno. Olovno doba je, sve stoji, upitni su prihodi svih subjekata i normalno je da će se posljedice prelijevati na sve karike u lancu.
Međutim, tajming i način na koji se priča vrti u Maksimiru, meni, starom udbašu koji voli čitati među redovima, ponekad unatoč potpunom sljepilu ( ponavljam, ovo je samo moje razmisljanje), ukazuje da nije sve baš tako kakvim se želi prikazati.
Kao prvo, prosječan Hrvat je, da prostite, nepismen kreten. Elaborirati zašto tako mislim, nije ni mjesto, ni vrijeme, ali da se stvari u većini uzimaju zdravo za gotovo i da se uopće ne čita, a kamoli between the lines, je činjenica. Dobri Ivo Andrić je davno rekao da nije tragedija ne znati čitati, već je tragično vjerovati svemu pročitanom.
Dakle, opća tendencija dostupnih informacija je da su "kreteni nogometaši", predvođeni trenerom i kapetanom, imali dovoljno tvrd đon obraz, u ovakvom trenutku odbiti ponudu kluba za racionalizaciju primanja, u skladu s trenutačnom situacijom.
E, sad, budi pope čovjek. Kako da se prosječni konzument vijesti iz tiskovina i s portala, odupre navali bijesa i gnušanja kad pročita tako što?
Normalno je pomisliti " kakvi debili", stvarno su pali s kruške, uljuljani u svoj svijet para, manekenki, tutača i inog folklora...
Dali stvarno ne kuže, ili se prave budale ( samo neka paze da takvi i ne ostanu, reko bi jedan znanac Bosanac)...?
Nisam siguran, da zbrojimo sve kreativne snage hr nogometa, bili skupa bili u stanju, nanijeti Dinamu ovakvu štetu, kakvu si " sami" čine?
No, to nije ključno pitanje.
Za mene je interesantno priupitati se, jeli šteta plod nečije gluposti i nerazumijevanja situacije, odnosno potpuni nedostatak osjećaja za "sad i ovdje", ili je " nekome" već dugo u interesu smanjiti nečiji utjecaj, baciti sjenu na postignuća, majstorski izrelativizirati jednu uspješnu epohu djelovanja kluba?
Obzirom da osobno ne poznajem pojedince, obzirom na manjak " pravih" informacija te uzevši u obzir vlastitu" sluđenost" Dinamom, koja traje točno 40 ( slovom: četrdeset) godina, napisat ću, za kraj, samo opći utisak koji na mene ostavlja trener Bjelica.
Trener je čovjek " široke slike" života i sporta, živio je, radio i saživio se sa nekoliko sredina, van naše prčije, govori sve svjetske jezike, gdje god primiriše, jasnom vizijom stvara višak vrijednosti. igrača, kluba, sebe, svega...najzaslužniji je za dinamovu renesansu, naravno, uz ljude koji su mu omogućili sve uvjete.
Najvažnije, a velika većina hrvatskih trenera svih sportova to nasušno treba, jednostavno to nema i zato će ostati limitirani mediokriteti, Nenad Bjelica je emocionalno inteligentan i moralan čovjek. To mu je, takav dojam imam, jer ga ne poznajem ( nažalost), apsolutno najveća kvaliteta, uz sav trud, znanje, leadership i poznavanje zanata.
Dali takav čovjek, usput i legitimni kandidat za Dalićevog nasljednika, nekom smeta, dali je postao " prevelik", ili je zanemario " u koju crkvu mora na misu, jer i mi imamo svog župnika"?
Smijeniti mu cijeli stožer ( ipak ne takvih primanja, kao trener i igrači), ukinuti mogućnost govora i " pokazati mu mjesto u kutu", jasno govori da će morati preispitati svoj status. Čisto sumnjam da u normalnoj komunikaciji nebi bilo pronađeno pravo i moguće rješenje uštede i to kroz alate produženja ugovora, smanjenja odštete, uvećavanja budućih premija pa čak i pojačanja nekih humanitarnih aktivnosti sada, da se utiša radoznala javnost s pitanjem " koliko će im srezati?"
Nisam ničiji odvjetnik i ne zauzimam stranu, ali imam dojam da se moglo i drugačije razgovarati i, pogotovo, drugačije javno interpretirati izrečeno. Ovako mi ostaje dojam da je netko želio postići autogol. I to škaricama...
Osamdesetdruge na jugu, igrali su Dinamo i Sarajevo, Dinamo je dobio 3:2, jedan lik, navijač Sarajeva, je pjevao pred svima nama:
" Oj, Diname, ne buš prvi, ima Sajo (Safet Sušić) da te smrvi..."
Kakav Sajo, sami ćemo...
No, to nije ključno pitanje.
Za mene je interesantno priupitati se, jeli šteta plod nečije gluposti i nerazumijevanja situacije, odnosno potpuni nedostatak osjećaja za "sad i ovdje", ili je " nekome" već dugo u interesu smanjiti nečiji utjecaj, baciti sjenu na postignuća, majstorski izrelativizirati jednu uspješnu epohu djelovanja kluba?
Obzirom da osobno ne poznajem pojedince, obzirom na manjak " pravih" informacija te uzevši u obzir vlastitu" sluđenost" Dinamom, koja traje točno 40 ( slovom: četrdeset) godina, napisat ću, za kraj, samo opći utisak koji na mene ostavlja trener Bjelica.
Trener je čovjek " široke slike" života i sporta, živio je, radio i saživio se sa nekoliko sredina, van naše prčije, govori sve svjetske jezike, gdje god primiriše, jasnom vizijom stvara višak vrijednosti. igrača, kluba, sebe, svega...najzaslužniji je za dinamovu renesansu, naravno, uz ljude koji su mu omogućili sve uvjete.
Najvažnije, a velika većina hrvatskih trenera svih sportova to nasušno treba, jednostavno to nema i zato će ostati limitirani mediokriteti, Nenad Bjelica je emocionalno inteligentan i moralan čovjek. To mu je, takav dojam imam, jer ga ne poznajem ( nažalost), apsolutno najveća kvaliteta, uz sav trud, znanje, leadership i poznavanje zanata.
Dali takav čovjek, usput i legitimni kandidat za Dalićevog nasljednika, nekom smeta, dali je postao " prevelik", ili je zanemario " u koju crkvu mora na misu, jer i mi imamo svog župnika"?
Smijeniti mu cijeli stožer ( ipak ne takvih primanja, kao trener i igrači), ukinuti mogućnost govora i " pokazati mu mjesto u kutu", jasno govori da će morati preispitati svoj status. Čisto sumnjam da u normalnoj komunikaciji nebi bilo pronađeno pravo i moguće rješenje uštede i to kroz alate produženja ugovora, smanjenja odštete, uvećavanja budućih premija pa čak i pojačanja nekih humanitarnih aktivnosti sada, da se utiša radoznala javnost s pitanjem " koliko će im srezati?"
Nisam ničiji odvjetnik i ne zauzimam stranu, ali imam dojam da se moglo i drugačije razgovarati i, pogotovo, drugačije javno interpretirati izrečeno. Ovako mi ostaje dojam da je netko želio postići autogol. I to škaricama...
Osamdesetdruge na jugu, igrali su Dinamo i Sarajevo, Dinamo je dobio 3:2, jedan lik, navijač Sarajeva, je pjevao pred svima nama:
" Oj, Diname, ne buš prvi, ima Sajo (Safet Sušić) da te smrvi..."
Kakav Sajo, sami ćemo...
No comments:
Post a Comment