Kamo će me blog sve odvesti, nisam mogao ni u najluđim snovima zamisliti. Obećao sam si iskrenost i u tom slučaju stavljanje misli u pisanu formu, skoro sam rekao " na papir", može imati i terapeutsku svrhu.
Neću okolišati. Imam problem s konzumacijom alkohola. Točka. Odmah u glavu. Ni više, ni manje. Bez uljepšavanja, traženja olakotnih okolnosti, tipa teško djetinjstvo, problematično okruženje i slična sranja.
Nisam ovisan o alkoholu, ne pijem ga svaki dan, ne sanjam ga, ne organiziram dan i ljude po tom ključu, ali imam problem s prekomjernom konzumacijom alkoholnih pića.
U dobi od 14 brat je držao lokal, a ja sam mu "pomagao" radeći u vrijeme ljetne sezone. Usput sam se znao tu i tamo olešiti s gostima, a počeli su stizati i moji frendovi. S 14 smo već bili totalno "tranu", a s rastom promila, rasao je i broj te intenzitet izazvanih pizdarija.
U međuvremenu se" dogodio život". Sve je išlo svojim tokom, ali konstanta pijenja se nije prekidala.
Pravi problem je bila mjera. Kao i u hrani. Veliko tijelo, sportom istrenirano da podnosi koješta. Pritom, nikad nisam pio sam, ali, realno, vrlo sam rijetko i bio sam...
Priča da je većina mog društva na sličan način izlazila i provodila slobodno vrijeme je samo dekor. Više ili manje istinit, kako kad i kako gdje. Ja sam bio kolovođa, lud, neumjeren, bez nekih meni vidljivih posljedica, nažalost, ili na sreću, ovisi o kutu gledanja.
Nismo uživali u kvalitetnim pićima, makar smo i njih nekad imali na menu-u. Bitno je bilo "pobjeći" od napetosti, stresa, rasteretiti se, jer sam živio pod velikim, samonametnutim pritiscima. Uspjeh u sportu, rano roditeljstvo, autoimuna bolest, bla, bla, bla...
Mijenjao sam gradove i države, društva i prijatelje, ali stil života nikada. Tužno. Pogotovo s mojom pameću. Realno, malo znači, ili je možda znakovito, da je relativno velik broj inteligentnih i školovanih ljudi sklono piti do übera...nije opravdanje, ali je činjenica. Pritom ne govorim isključivo, ali govorim pretežito, o muškarcima...
Jedan dio nas, u koji, eto, nekako, nisam ušao, možda i iz straha, ili neupućenosti o toj sceni, je konzumirao još štošta. Bio sam prilično indiferentan prema tome pa tako nisam išao za tim tko i što uzima...bolio me kurac, iskreno, niti su me šta pitali, ili nudili, niti sam ja išta vidio, tražio...
Zanimljivo je pogledati i smjer iskrivljenosti mog ponašanja pod utjecajem alkoholnih pića. Mene najčešće udara na veselje i ljubav, pjesmu i zajebanciju. Imam i ružnu naviku da vozim pod utjecajem -OH skupine, riskirajući svoj i tuđe živote, kao i materijalnu štetu. Neodgovorno, pogotovo danas, kad je taxi uvijek ispred nosa. Dosad, srećom, kojom Bog čuva budale i pijance, nisam imao posljedica, vozačku sam izgubio dvaput, oba puta trijezan, jer ne kužim smisao crvenog semafora na desnom skretanju...nemam niti jedan kazneni bod, jer znam razgovarati s policijom, a i stvarno dobro metaboliziram alkohol pa su rezultati testiranja uvijek bili izvrsni, ako bih dopustio da do njega uopće i dođe...količina popijenog i promili kod mene nisu u pozitivnoj korelaciji...nije da se hvalim, samo iznosim činjenice.
Ponekad, međutim, kad mi netko blizak, pogotovo moje partnerice, ili najčešće one, na bilo koji način nastoje ukazati na neprihvatljivost mog ponašanja, reagiram burno. Postanem svojeglav, inatljiv, riječju, glup i slijep, a posebno loše reagiram kad izgube živce, opravdano pa postanu verbalno agresivnije. Tad doslovno potežu vraga za rep...
Platio sam visoku cijenu svoje razularenosti, kroz rušenje kvalitete odnosa u brakovima i vezama. Naravno, nije bilo riječ samo o tome, čak niti pretežno o tome, ali je" to" nedvojbeno puno " pomoglo" da mi privatni život bude turbulentan. Zanimljivo, nisam bio kurvin sin, pogotovo ne u svojim brakovima, što mnogi misle da jesam, kao i da mnogi nisu mislili da mi je alkohol nanio toliko štete, koliko zaista jest.
Oduvijek sam bio sklon minorizirati taj štetan utjecaj, jer sam bio funkcionalan i u ostatku života iznimno uredan. Utjecaj je bio polagan, velik i vrlo štetan. Nisam dozivljavao svoje partnerice i njihove prigovore, negirao sam i da ih takvim ponašanjem zapravo umanjujem. Prava je istina da nisam volio sebe dovoljno, bez obzira što bi neka ponašanja sugerirala suprotno, a samim tim nisam ni bio sposoban voljeti bilo koga drugog...opet vrlo tužno.
Mislim da sam čovjek dobrog srca, ali izgovoreno u trenucima bijesa i/ili pijanstva, nikako ne ide ruku pod ruku s mojim obrazovanjem, širinom, načitanošću. Naime, postanem najgora i najprimitivnija seljačina, nanoseći svojim ponašanjem bol drugim ljudima. Danas, ali danas danas, kad sam to osvijestio i priznao si, osjećam sram i tjeskobu zbog toga.
Alkohola je bilo i ima ga puno u mojoj obitelji. Većina može "puno popit", to je na van, ali većina pritom radi i velika sranja, koja jos nisu toliko poznata, koliko su velika...
Sretan sam čovjek. Imam više sreće, nego pameti. Ok, znao sam se i žrtvovati, uporno raditi, bilo je i ima puno dobrih stvari, bića i pojava u mom životu.
No, ima i velikih sranja, poput poremećaja sna i depresivnih epizoda, koje su, po mom dubokom uvjerenju, kombinacija utjecaja stresa, diabetesa i alkohola.
Prije godinu dana sam upoznao Sandru. Danas moju suprugu, moju najveću ljubav, moju srodnu dušu, moju sestru blizanku. Osobu koja prva, u jednoj duši, i jednom tijelu, ima sve što sam oduvijek tražio. Pritom sam putem puno prošao, učeći, sebe i druge...kao jednu vrstu pripreme za zrelu fazu života. Bog me nagradio. Za upornost i dobre namjere, manje za kvalitetu izvedbe.
Upravo ta sreća i zrela faza, koju živim, ne tolerira više iščašena ponašanja i povremene epizode alkoholizma, prilikom kojih meni " pukne film".
Mogu si priznati, čak i oprostiti, dosadašnju nezrelost, dosadašnja iščašena ponašanja, možda i neimanje dovoljno velikog ZAŠTO da se promijenim. Možda zaista nisam nikog volio, stvarno i duboko...prvenstveno, kažem, sebe...
Ali, sad nema više skrivanja. Imam fantastičan život, ljubav, djecu, unuku, obitelj širu, riješenu egzistenciju i nove, uzbuđujuće planove za budućnost. Znam tko sam, što sam i kamo želim ići.
Alkohol s tim ne ide ruku pod ruku. Pogotovo ne u mom slučaju, nedostane samokontrole i mjere.
Danas je prvi dan Nove Godine, u kojoj ću napuniti okruglih 50 godina.
U ime ljubavi, dobrog života, prijateljstava, razvoja, zdravlja, čistoće odnosa i pravih vrijednosti, želim i dužan sam, prvenstveno sebi, a onda i najbližima, najviše mojoj, sada trudnoj, supruzi, donijeti odluku, koju duže odgađam i priznati si:
IMAŠ OZBILJAN PROBLEM S ALKOHOLOM
PRESTANI PITI ALKOHOL I BUDI DOSTOJAN SVOJE SUPRUGE, DJECE I OBITELJI, NE IZIGRAVAJ MAJMUNA I TU ODLUKU SPROVEDI SAD I ODMAH, DO ZADNJEG DAHA SVOG ŽIVOTA. SVE MANJE OD TOGA, OVAKO SVJESTAN, VRIJEĐAŠ I PODCJENJUJEŠ, MANIPULIRAŠ I OBMANJUJEŠ SEBE I DRUGE I NEMAŠ PRAVO OČEKIVATI KVALITETAN I ISPUNJEN ŽIVOT, NEMAŠ SE PRAVO ŽALITI.
DONIO SAM I PROVESTI ĆU TU ODLUKU LAKOĆOM, JER IMAM OGROMAN ZAŠTO. DANAS GA IMAM I VIDIM...
1.1.2023.
No comments:
Post a Comment