Ljubav i strah

    Najteži zadaci, ne samo u matematici i fizici, u životu, postanu fummo vaginalis, pičkin dim, kad ih pojednostavimo, ili pronađemo pravi način, formulu, kako ih riješiti.

   Kad se zapetljamo, komplikaciju rješavamo novom komplikacijom, najčešće ona prva ostane najmanja u nizu...

   Zato je od ključne važnosti na samom početku steći jasnu sliku i paletu najjednostavnijih rješenja.

   Za tu ideju traženja dostupnih i jednostavnih solucija najvažnije je osvijestiti naše dvije temeljne emocije: ljubav i strah.

   Dakle, od samog početka, od debelo nesvjesnog, mi osjećamo samo dvije temeljne emocije: ljubav i strah...

   Na nama je doslovno samo da se svjesno upitamo, kad stojimo pred nečim u životu, da li to nešto promatram preko aplikacije LJUBAV, ili preko aplikacije STRAH?

   Pred nama se stvori koješta, često, na prvu, u čudu promatramo to nešto, ajde, zovimo to nešto FERDO, nije nam jasno ni što je, ni zašto je tu, sad, nama ušlo u život...ali, fakat je, Ferdo je naša realnost...

   Obzirom da smo na Ferdu nepripremljeni, da nemamo unaprijed postavljen sustav naseg suočavanja s Ferdom, obzirom da pizde mutne vode pojma nemamo koji će nam Ferdo kurac, osvijestimo samo dvije temeljne postavke, koje određuju naš odnos sa i prema Ferdi: Ferdu volimo, ili se Ferde bojimo. Kraj.

   O, kada bi samo ovako mudar i pametan bio i u praksi. Pa kad mi život padne, a um se slomi, živci isprže, a oči sijevaju kao munje, od bijesa, o, kad bi bar tada bio samo toliko malo pametan pa da Ferdu vidim kroz aplikaciju LJUBAV...

   Gotovo sigurno, i u najvećim sranjima, Ferdo je svojevrsni Lucifer, naime svjetlonosac...

   No, on to zaista jest, ako upalimo LJUBAV...ako stvarno zavolimo sranje...ako u tom sranju pronađemo poruku, pronađemo sitni, mali papirić s formulom: kako da gledam na Ferdu i što mi je zaista želio poručiti. Ne ustaje Ferdo džabe..jer, nema džabe ni u stare babe...

   Koliko je naših snova ostalo samo san zbog straha? Ok, ili zbog pitanja opće balkanske toksikologije: "Što će ljudi reći?"

   Mislim da je nakon što postanemo svjesni pojednostavljenog koncepta dvije osnovne emocije, ljubavi i straha, samo stvar treninga, prakse, da se potrudimo što je moguće više toga provesti kroz app. LOVE...

   Naprimjer, nešto jako želim. Naprimjer, to nešto je novi auto. Stari mi je ok, ali novi... No, somehow, nikako ga ne uspijevam kupiti. Jednom sam već skupio skoro sve, ali mi se razjebao, naprimjer, krov na kući. Drugi put sam skupio skoro sve, ali mi je dijete doslo s idejom studija vani. I treći put sam već čekao ponedjeljak, da se otvori dućan, ali je u nedjelju navečer zvao najbolji frend, ima genijalnu poslovnu ponudu, normalno, pod legendarnom egidom "vaše pare, naše ideje" i po treći put sam ga "skoro kupio". Ok, to mi je input.

   Realno, gledajući kroz aplikaciju STRAH ( bijes, nemoć, bespomoćnost, crne misli usw.), mislim da sam zbilja kurčeve sreće, da mi taj auto nije suđen, da sam ja samo sluga drugima i njihovim interesima, da na mene nikad neće doći red, da sam i sam kriv za taj luzerski trend, jer nisam udario šakom po stolu, kupio si taj auto pa nek je i poplava u špajzi, nek mali upiše tu nešto, kakvo kurac preseravanje sa studijem vani, a i moj frend Pero će naći valjda nekog drugog za svoje ingeniozne poslovne ideje...

   Istovremeno, pritiskom susjednog pokretača aplikacije BAVLJU, u što uključujem i prihvaćanje, strpljenje, prioritete po mozgu, a ne po kurcu i sve to tako, vidim da sam promijenio krov na kući nakon sto godina i da su sad bar dvije generacije stanara mirne. Realno, niti ja nisam napravio cijelu kuću, neko je ranije ispustio dušu, da se ja jednog dana elegantno uselim pa mogu i ja sudjelovati malo... Uz to, mali je upisao fakat dobar program, koji će mu otvoriti horizonte. A, i Perin prijedlog nije mutav, dapače, ako prođemo, sam će donijeti novi tutač, a sve će ovo drugo također biti tu...

   I, tako, na našem dobro poznatom švedskom stolu mogućnosti, biramo između LJUBAVI i STRAHA....a, od ishoda izbora jedne, naoko, banalne odluke ovisi cijeli niz drugih, ovisi život...

   Zašto imamo strah od jednostavnog? Vjerovatno nam se čini nedovoljno analitično, prepovršno...a, onda vidimo nekog da je otvorio dvajst kioska s palačinkama, ubija pare i njega, onako preko nosa, samo osudimo: " Pa to može svaka budala"...

   Može moj kurac....

   Nitko ne pita što je tom čovjeku sve prolazilo kroz glavu, dok je smišljao koncept, pronalazio lokacije, ishodovao dozvole, pronalazio ljude za rad, kupovao i tražio dobavljače, možda i strašno riskirao na početku, zadužio se, možda je razjebao i privatni život tom jurnjavom...ali, ne, "to može svaka budala"....

    Predrasuda je majka svih zabluda, a jednostavna rješenja su najbolja, nikakva topla voda...

   Danas je vrlo popularno (ili je to oduvijek bilo, samo su mediji bili drugi) tematizirati partnerske odnose. Zašto bi onda "TMP" bio iznimka?😂

   Pretpostavimo, dakle, da je neki M/Ž odnos došao, realno, svom kraju. Velim muško/ženski jer još nemam želudac osposobljen za  ove druge kombinacije...

   Ljubavi, znači, više nema, ali ima djece, kuća, love, dionica, automobila, poslova...

   Treba sad, jeli, donijeti neku pametnu odluku, treba biti i veći katolik od Pape, smiren, mudar, a opet da ne ispadneš gologuzi papak iz svega toga...

   Vrte se kombinacije...

   Tanka je linija koja dijeli kompromis od pakla. Ljubavi nema, straha u izobilju...

   Imamo samo dvije osnovne mogućnosti, dva puta koji možemo odabrati. Koliko god se nekad sve čini kompleksno, zapravo je još gore, ako nas vodi strah. Tad većom komplikacijom rješavamo manju, zaplićemo se i to je never ending story...bez pobjednika, s malim benefitima i velikim emocionalnim teretom kao poputbinom...

   Neću primjerima potkrepljivati sve te nesretne mogućnosti, kojih smo svjesni i gledamo ih svakodnevno, kad su odluke iz straha "sačuvale" nesretne obitelji, ili su odluke iz straha kreirale nesretne priče razdvojenih, disfunkcionalnih obitelji...

   Afirmirati ću odluke iz ljubavi, koliko god se čini da su nemoguće u toj situaciji, jer, jeli, ljubav je umrla u tom odnosu...

   E, to je najveća zabluda i sljepilo višeg reda.

   Ljubav je možda, ili sigurno, umrla u tom odnosu, ali to ne znači da je umrla ljubav prema slobodi, dobrom odnosu, djeci i njihovom dobrom osjećaju kroz život, ljubav prema iskrenosti, ljubav prema traženju najboljeg rješenja ma koliko situacija izgledala loše, ljubav prema, na kraju krajeva, osobi kao takvoj, s kojom smo nekad imali ljubav...

   Milijun poteškoća i kasnijih sranja iz odluke iz straha....

   Odluka da biramo ljubav, široko i nesebično, ne rješava automatski, kao krpom prebrisano, sve te pizdarije, ali, vjerujte iskusnom rasturaču propalih ljubavi i brakova, ljubav kao trajno opredjeljenje i nit vodilja, donosi mogućnost slaganja svih kockica na pravo mjesto.

   Ta ljubav, prema životu, slobodi, bivšem partneru, svima koji su uključeni i dotaknuti odlukom i situacijom, nije laka, jednostavna, niti svima razumljiva. Izgleda nekad uzaludna, naivna, sanjalačka...

   Međutim, tu ljubav imaju lideri života, nikakve dogme im ne mogu stati na put i izbor aplikacije konačne LJUBAVI otvara sva vrata i sve dalje mogućnosti, naravno kroz vrijeme i proces...

   Odabir STRAHA multiplicira i produbljuje sranje, narušava mentalno i fizičko zdravlje, razara. Odabir STRAHA nam je i široko sugeriran, jer smo tako manji, bojažljiviji, nekompetitivni, rječju, lakši za upravljanje...

   Strašno je jednostavno, prosto, nema alternative:

   Prvo osvijestiti LJUBAV i STRAH, a nakon toga izabrati LJUBAV.. nije lagano, ali nema drugog puta, ako želimo dobar život..

   STRAH je dobra aplikacija, samo ju budale ugase i izbrišu, puno nam puta direktno spasi dupe, direktnije od LJUBAVI...

   Ali, tu treba znati razlučiti, kad je STRAH dobar i učinkovit, a kad blokirajući i razoran....

   Nažalost, to do kraja nikad nitko nije odgovorio niti samom sebi, ali nekakva se odluka treba donijeti, neki izbor.

  Bolje kriva, nego nikakva odluka.

  Zato biram aplikaciju LJUBAV, kao dominantnu i pretežitu (ne i jedinu) u svom životu, potpuno svjestan zamki takvog izbora.

   Takav se sviđam samom sebi.