Ženska energija

    Koliko netko mora biti slijep da ne prepozna snagu ženske energije? Koliko netko mora biti pokvaren da Svijetu gurne ideju o ženi-muškarcu? Koliko žena mora biti kratkovidna da prihvati mušku ulogu? Koliko netko mora biti perverzan, da svoje greške upravljanja, koje su rezultirale ekološkom katastrofom, rješava na način da poremećajem prirodnog savrsenstva balansa muškarca i žene, upravlja rađanjem?

   Da, bilo nas je 4 i pol milijarde sredinom osamdestih i tad se živjelo najbolje. Ili, ljudski mozak briše loša sjećanja u cilju samozaštite?

   Danas ću brusiti svoju vještinu postavljanja pravih pitanja.

   Zašto je hiperprodukcija najlonskih vrećica i inih derivata utjecala da se meni danas slabije diže kurac? 

   Da, idem malo u krajnost, kao u onom vicu, kad Meho objašnjava Muji da ako ne voliš prirodu, ne voliš ni ljude, ako ne voliš ljude, ne voliš ni životinje, ako ne voliš životinje, ne voliš ni sebe, ako ne voliš sebe, ne možeš voljeti ni žene,a ako ne voliš žene, onda si -peder! E, nije kraj, ode tako Mujo Hasi i pita ga: " Jeli, bolan, Haso, imaš li ti psa? - Nemam! - E, onda si peder...

   Želim malo skratiti put, naime, zato banaliziram u postavkama.

    Ženska energija pokreće Svijet. Žene su viša bića. Zasluženo. Opravdano. Cilj opravdava sredstvo. Moramo opstati. To nam je u genetskom kodu. Kao i povijesna činjenica da se civilizacije raspadaju. Kad im se set up poremeti. Koje sam kurčeve sreće, opet na meni pada matematika...

   Nekako smo se onda, u samo dvadeset godina, udvostručili. To je kao, znate ono, kad netko naglo uđe u pare pa dobije trideset kila u dvije godine. Nikako taj višak ne može biti isti kao mojih trideset plus, koje sam ja sustavno, planski, polako, temeljito zvačući, a ne gutajući cijele komade, izgradio tokom 50 godina. Ne može to biti istih 30....

   I, tako udvostručeni, počeli smo papati sami sebe, svoj eko sustav, koji je, bar naizgled, perfektno funkcionirao ko zna otkad? E, ali, onda se malo zagrijemo, jer ne gasimo tvornice, malo nam se otopi leda, malo nam se digne more (umjesto kurca), malo nam neke vrste izumru, nisam provjeravao, ali vjerovatno najbolje, koje ni vode nisu pitale, neke se neprirodno razmnože, uostalom, kao i sva stoka sitnog zuba u slicnim ekstremnim situacijama, pogledajte samo ratove...

   Cap, carap, za vrat pa u šumu - ima nas previše za resurse kojima raspolažemo. Za dvadeset, ili trideset, svejedno, smo se udvostručili, za isto toliko se moramo vratiti natrag...

   Ali, stara je istina, a to mi dijabetičari savršeno znamo, ne ubijaju rubne vrijednosti, nego amplituda oscilacije u relativno kratkom vremenu. Ono, ko u lunaparku, digne te na sto metara pa te spusti natrag. Nije neki veliki put, ali je oscilacija visine u pol sekunde. Pa većina riga. I, još za to plati. O, tempora, o mores, o ljudi, o...da ne pišem sad...

   Štogod novo na kugli zemaljskoj želite pokrenuti, stavite na pogon ženske energije. Garantirano uspijeva. Ili, što bi rekli u Šibeniku, tom neistraženom kovčegu ljudske mudrosti i visprenosti: " Što zensko more izmista, muški nemore ni iz trka.."

   Previše vas je, jelda? Nema problema, uključujem žensku energiju. 

   Pod jedan i da se razumijemo, predivna su sva realizirana bića. U čemu god. Ona sjaje posebnim sjajem. Svrhovita su, samorealizirana i sretna. Takvu vibru šire. Putevi do toga su individualni. Netko poslom, netko hobijem, netko obiteljski, netko boemski...

   Važno je da sjajiš. Manje je bitno kako. Ali, sjajiš onda kad ti se prirodna predispozicija susretne s tvojom akcijom, pozitiva je prirodni slijed, to su oni ljudi za koje imaš osjećaj da im sve ide od ruke, da sve pozlate...

   Kakve to veze ima, sigurno se pitate, sa ženskom energijom i njenim utjecajem na prirodne, ili silovane procese?

   Naizgled nikakve. Ali, samo naizgled.

   Treba smanjiti broj ljudi na Zemlji? Jebiga, treba. Ako zelimo prezivjeti kao vrsta. Ne vidim veći prioritet u široj slici u ovom trenu i malotko se neće složiti. Prioriteti i postoje da se važnošću razlikuju od ostalih potreba, želja, akcija, čega god...

   Devedesetih smo se rugali hercegovcima i njihovim bijelim čarapama. Ne znajući da su one simbol čistoće i svetosti nedjelje, kao prioritetnog dana u tjednu, dana za duhovnu obnovu, obitelj, odmor, novi životni zalet...

   Bijele čarape se vade samo u posebnim prilikama, samo na posebne dane. U trenucima kad želimo naglasiti važnost trenutka, važnost toga što tada radimo, a tako je različito od svakodnevice. U njoj mogu i sive čarape, s malo razdrmanim obrubom iznad skočnog zgloba pa onda padaju, ne prijanjaju uz nogu, gube formu i još sto čuda...

   Ako je prioritet smanjiti broj stanovnika na našoj planeti, tada treba paralelno raditi na dva procesa. Povećati stopu smrtnosti i smanjiti natalitet. Za to uspjeti moramo upregnuti bijele čarape, dakle svetinju, naše najjače oruzje. Žensku energiju.

   Treba li zaista biti atomski fizičar pa se pitati zašto postoji M'cD, CC, krediti, zagađenja, hiperinflacija stresa i sto drugih "ubica dečjih lica"...?

   Ali, to je samo polovica. Jednostavnija. Drugu treba finije upakirati i sofisticirano gurnuti u dupe. E, tu nam treba ženska energija. Sjebana u mozak.

   Najveća opasnost uvijek dolazi od onih promjena "over the night". Ljudi su nespremni, koliko god promjene bile dobre. Pogledajte statistiku dobitnika na lutriji ili NBA igrača. Pretežito ostaju sirotinja. Ne zbog slabog incoma. Dapače. Zbog nespremnosti nošenja s novom ulogom.

   Tu dolazimo do općeg ljudskog momenta, ne samo kod pripadnica nježnijeg spola. Naime, kad nam naglo naraste snaga, važnost, moć, utjecaj, skloni smo, većinom, malo ili malo više, zaboraviti da su nam babe prale pičku u potoku...

   Jačanjem pozicije žene u društvu, posebno ekonomskim jačanjem, izazivamo njihovu veću neovisnost i samostalnost. To je za svaku pohvalu i odobravanje. Logicna bi posljedica bila i veći stupanj ženskog zadovoljstva, sreće, motiva i svega drugog...

No, ja lutam svijetom, velikim radijusom lutam, po raznim kulturama, sistemima, po svemu i svačemu. I, što vidim? Nikad više frustriranih, nadrkanih, izgubljenih žena...

   Žene su to koje imaju život samo u svojim rukama. Donose samostalne odluke, imaju samo svoje pare, sto i jednu mogućnost, a opet, nadrkanije su nego ikad. Jel tu nešto smrdi?

   Ajmo malo prokopati po tom smradu. Pa postaviti, umjetnošću pravog postavljača, pravo pitanje: " Sto im najviše smeta, ili nedostaje?"

   Odgovori su različiti, ali ako mi dopustite slobodu osobne interpretacije, a ako i ne, boli me kurac, sam plaćam svoje račune, najviše su nezadovoljne svojom intimom, M/Ž odnosima, nemogućnošću ostvarivanja emotivne bliskosti, nedostatku "pravih muškaraca", spremnih preuzeti odgovornost i sve na toj liniji...

   Imam previše godina za vjerovati u vilenjake i slučajnost. Ako na svim stranama svijeta vidim slične pojave, isključujem slučajnost. Izazvano je.

   Kako? Nikad lakše...

   Paralelno ojačavaš žensku snagu, što je ponavljam, iz mog kuta za svaku pohvalu, ali, radiš i na njihovoj indoktrinaciji temeljne uloge u biosistemu, za što im je priroda pripremila glave, hormone, cijele cikluse i procese...nježno, polako, sve to dovedeš u pitanje, a ne radiš na ženskoj edukaciji u tom smjeru...afirmiraš ženu-muškarca, a negiraš ženu-ženu, najdivnije i najsavršenije biće biosustava. Obzirom da svaki čovjek ima u sebi obje energije, žensku i mušku, prepredeno u ženama predimenzioniraš mušku energiju.

   Paralelno, od muškarca stvaraš iskljucivo oploditelja. Udaraš na samopouzdanje posrnulim ekonomijama, u kojima neki bivši alfa ne vidi mogućnost zaraditi i preuzeti odgovornost za obitelj, nema mogućnost zauzeti svoju prirodnu poziciju. Također frustriran, luta od nemila do nedraga. Gurneš mu tada pod nos, pod normalno, da pije, da se drogira, da u biti nema više ni žena, ni muškaraca, da smo svi neki imaginarni srednji rod...

   Manekenke imaju tristo kila, ili nemaju sise, frajeri se žvaljakaju na autobusnoj stanici, u putne isprave guraš treće rodno opredjeljenje, kaos podebljaš koronom, strahom, izolacijom...

   Dijete rodeno 2020. do treće godine nije imalo priliku učiti i vidjeti temeljne grimase, osnovu neverbalne komunikacije. Nemate pojma koliko smo ih ciljano seksualno oštetili.

   Ok, mogao bih do unedogled. Znam i da rubno dodirujem šovinizam, ali nisam taj...

   Rezultat kao mjerilo svega? Frustrirani i žene, i muškarci, pogubljeni, dezorijentirani. Rezultat toga? Manje prirodnih veza, brakova, zajednica. Rezultat toga? Rađa se manje djece. Bingo!

   Naučio sam ponešto u svojih skoro 50. Ne mogu mijenjati okolinu. Mogu samo sebe. Ako mi je nešto ok, zadržim i unaprijedim. Ako nije, mijenjam.

   Bez obzira što me nitko nije pitao, reći ću. Svatko je u konačnici odgovoran za svoj život. Bilo bi dobro edukacijom mimo mainstream medija potražiti neke odgovore.

   Ženama bi bilo dobro osvijestiti postojanje obje energije u njima samima. Tad odlučite koja vi se vama više sviđa. Žene- žena, ili žena-muškarac? Na toj vama ljepšoj poradite. Neću govoriti koji će biti rezultati, ali znam da žena-žena nije slaba, nezaposlena, needucirana, ovisna, ili ne znam što još žele poistovjetiti s tom inačicom ženskog roda. 

   Muškarci, poradite na svojoj razini testosterona. Izađite u prirodu, znojite se od napora, natječite se, prvenstveno sa svinjom u sebi. Kad se uslijed testosteronskih procesa pocnu nazirati mišići, pročitajte i poneku knjigu koja nije servirani selfhelp, pročitajte nešto o temeljnoj biologiji. Nakon toga poduzmite akciju, zazmirite i skočite...

   Ako se i razbijete, naći će se neka obnovljena žena, koja će nježnošću, empatijom, razumijevanjem u vama prepoznati heroja, dati vam vjetar u leđa, gurnuti vas i sebe u novi život...one to mogu, svjesno, a nama, teladi, to tako silno paše....