Vremenom sam postao iskljucivo ukljuciv. Pa sudim blago. Kad treba. A, sudit ne treba. Ali, ajmo rec', razvrstavat'. I, oštro, kad me ugrožavaš šupljom pričom bez pokrića...
Vremenom sam poceo dijeliti, pardon, razvrstavati ljude po dvije osnove. Naravno, banaliziram, da lakse objasnim, ali, ovo je suština.
Prva kategorija je selekcija ljudi prema sadrzaju koji donose sa sobom. Dakle, kad sam s njima, koje su teme i fokusi? Da li ogovaraju druge ljude, da li prepricavaju dogadjaje ili nose neke ideje i rjesenja? Da budem jasan, te ideje i rjesenja ne moraju nuzno biti cak ni dobri, ni zdravi, ni ispravni..ali, moram vidjeti tu iskru kreacije, to da netko nije samo kupio svoju prisutnost u drustvu, vec da je on ili ona kreator...
Poznajem tonu osoba koje zele vidjeti ili biti vidjene, ali, iza tog zastora zjapi velika, crna rupa dosade i nesadrzaja. Da im to kazem, vjerovatno bi se smrtno uvrijedili. No, znate ono, uvijek iste price, drame bez drame, zivot bez sadrzaja, potpuno krive vrijednosti i prioriteti.
Druga osnova je da li su ti ljudi stvorili ista u zivotu na cestit i trzisno ispravan nacin, iskljucivo svojom ekstra kvalitetom.
U nasim krajevima je uvijek tesko to do kraja ogoliti, ali, zato je tu korektiv kategorija broj 1. Jer, oni koji su ekstra kvalitetni, na neki su način i ekstra pristupačni i ekstra zanimljivi za slušati ili provoditi vrijeme s njima. Šuplje životne priče rezultiraju, s druge strane, i supljom pricom u drustvu. Znate ono, gdje smo putovali, kakav smo auto kupili, sto smo sve djeci priustili, kome se sto dogodilo, kakve su politicke prilike, ko je kome nasapunao dasku itd...
Kao po pravilu, ljudi kreatori su tolerantniji. I, zato im se cesto naseru ovi drugi, jer im pase sadrzaj. Kojeg sami nemaju i ne donose. Zato kreatori mogu uzivati i u paznji kojom ih obasipaju dok " nastupaju", no, dugorocno, oni nisu pobjednici. Oni rasipaju, a ovi bez safta marljiivo sakupljaju ideje i price, kao sto sakupljaju i novac, i stvari...suhi su jer im materijalno ne moze nadoknaditi hranu za dušu...
E, sad ide i dio price zasto uopce mediokriteti postaju trendseteri? Iskljucivo zato sto oni imaju jednu vrstu lojalnosti po osnovi pripadanja, a ne po osnovi kvalitete. Jer da je po kvaliteti, bili bi i financijski mediokriteti. No, oni su negdje prodali sebe za neke benefite i sad u njima mogu uzivati. Ali, safta fali, sadrzaj je negdje drugdje...
Zašto je taj sustav poguban? Pa zato što su na vlasti ljudi bez safta, nositelji kolegija na fakultetima, procelnici, dekani, profesori na pozicijama cesto nisu oni najbolji među njima. I, zato se njima lako upravlja. Njima je to i jedina sansa da malo isplivaju. Tragicno je sto onda potonu bolji od njih. Tragedija i uzrok propasti naseg drustva. Mediokriteti koji su previsoko....
Blazenstvo koje osjecam kad sam najgluplji za stolom je velicanstveno. Nikad, bas nikad nisam dozivio da me tada netko podcjenjuje ili umanjuje. Da ima potrebu za usporedbama ili bilo kakvim natjecanjem. Tada su teme, a ne znas cija je iskricavija, brza ili luđa, te koje cijeli mentalni prostor ispune svjezinom i radoscu neceg novog. Trebalo bi cesce ostajati sam doma, ili pazljivije odabirati drustva...
Kako sazrijevamo, sve nam manje toga paše. To je logično i normalno. Rezultat je i veca samoizolacija, ako smo bar malo svjesni. Razdoblje posvudušenosti bi trebalo prestati do max. 45te godine. No, vec sam taj hit vise puta spomenuo: " neke ptice nikad ne polete"...na njega se razbacaju i pingvini kad popiju....
Izolacija, bez prave mjere, moze biti stetna, kao i sve sto je bez prave mjere.
Sto je onda izolacija na mjeru? Pa isto sto i dodati soli na mjeru. Da jelo nije ni bljutavo, ni preslano. Jer je u oba slucaja nejestivo...
Jestivo se samoizolirati znaci pazljivo birati kada, s kim, gdje i koliko dugo i cesto provoditi vrijeme. Pravilnim odabirom i međusobnim odnosom nabrojanih komponenti direktno utjecemo na kvalitetu svog (socijalnog) zivota.
Ako smo u nekoj fazi odlučeni za kvalitetu, to gotovo po pravilu znaci i da nam sito mora imati male i vrlo guste rupice...
Bolje rupice na situ, nego rupe na mozgu i na duši....
No comments:
Post a Comment