Imam primjere nekih prijatelja, koji su jako pametni, kad je riječ o tuđoj djeci. Imam i primjer samog sebe, koji serem o koječemu, a toliko sam glup ko pali kurac, da mi je neugodno sam pred sobom...
Ne sjecem se, kažem ja😂, jesam li o ovom već srao prije, no, ako i jesam, neka sam, a to me i ne sprecava da serem i još, i opet...
Bog nam je dao sposobnost prilagodbe. To je najbolje što nam je dao. Jer, kako bismo opravdali sami sebi sve zablude, koje nakon 50te odmotavamo, da ih ne možemo pregrupirati momentalno u nove istine? Koje budu, btw, također ljute zablude.
Naprimjer, zablude iz najbliskijih odnosa. S braćom, roditeljima, djecom...osobno sam barem stoput promijenio paradigmu smisla tih relacija, njihov sadržaj, formu i svrhu. Doslovno, po potrebi, kad se nešto izokrene, ili pođe u smjeru kojeg nisam predvidio, ja u tome pronađem new way. To mi se čini kudikamo jednostavnije, nego kopati zašto se nešto odmotalo tamo kamo se odmotalo...
Mala nam je sposobnost stvarnog utjecaja na tok događaja. I, pritom smo mi toliko glupi i slabovidni, da čak ako i stvorimo privid kontrole, sutradan već stigne službeni demanti..
Živimo zivot poput ameba. Njihov je put, iz mog ugla, strogo nacrtan. A, umišljam da moj nije. No, kao nekim paralelnim daljinskim upravljačem, univerzum ( da ne spominjem Boga i prirodu), upravlja i daje smisao svim mojom odlukama, izborima, istinama...
Tad, kad shvatim koliko sam glup, ne preostaje mi drugo doli promijeniti paradigmu, da očuvam kakav - takav smisao. Jer, ono što sam činio, za što se zalagao, u što sam ulagao neki trud, ispliva često na neku drugu obalu...
Naucio sam prema sebi biti - blag. Prihvatiti da sam glup, da sam naivan, da ne vidim dobro, da jako malo znam, da loše predviđam, da sve u što vjerujem i sto oko mene postoji - zapravo vidim samo ja...
Ok, rekoh, ako je tako, ako je stvarno tako, tad niti jedna istina nema smisla.
Pa, ako je jedina istina da je sve zabluda, odlučio sam uživati maksimalno u svim mojim danasnjim zabludama.
Umislit ću, za doručak, da sam dobar frajer pa odvježbati set Kegelovih vježbi, usran činjenicom da, bez obzira sto ce mi se mozda i nazrijeti pokoji misic, cu u neko dogledno vrijeme podrzumijevati da serem u gaće. Šta je tu istina? Samo ono u što povjerujem. Ali, ni to nije istina, odnosno, to je privremena zabluda, obzirom da, vjezbao, ili ne, nece me biti, a time ni te famozne "istine"...
Naveo sam banalan primjer, koji lako precrtam u neke druge, možda svakom jos bolnije istine. O prirodi stvari, odnosa i smisla u vlastitom životu.
Na ovakvu me mentalnu pornjavu naveo jedan dnevni primjer komunikacije moje dvoje starije djece, koji se nesto pokusavaju dogovoriti. Oni, naime, još ne shvaćaju da, bez obzira koliko sam ja glup, nešto je ostalo i za njih. Energija i ljudska glupost imaju neograničene izvore, beskrajni su i nama je ostavljena samo mogućnost da privatiziramo osjećaj blama (meni draga riječ iz srpske govorne svakodnevice).
Kad se budu gledali u ne tako dalekoj budućnosti, uvidjet će kako su glupi i slabovidni, možda će ih biti blam.
A, mene je danas, jer sam umislio da sam prekinuo određene obiteljske navike, koje su, generacijama prije moje, zagorčavale život. Pa sam samo akonto činjenice da sam imao sjajnog brata, a i on je, umislio da su moja djeca to gledala i da će nešto naučiti. Kako sam samo epohalno naivan...
No, već drugo jutro, ja istu situaciju promatram drugim očima. Nije sve u tome da su glupi ni tako loše, jer će ih potaknuti i na introspekciju, a ne samo na inspekciju onog drugog. Kako u tom ne vidim ništa loše, odmah se hvatam za tu slamku spasa novog smisla i zaključujem da je baš tako trebalo biti i da je zivot lijep i pošten...
Dakle, dragi moji pilići, nabijem vas glupe nakurac, ne može vasa zabluda biti veca i jaca od moje. Ipak je stari iskusan u promjeni kaputa, i okretanju starih na krivu stranu. Koliko sam puta prezivio vlastito blamiranje, ovo vase, koje mi servirate je kao da u caj od kamilice dodajete malo vode....
Natjecanje glup - gluplji, mogućnost da se poserete na sve sto sam vam poželio i pripremao vas, u maniri moje najvece zablude, je čisti i goli kurac naspram banane zabluda, koju ćete vi jednog dana, vjerovatno iza 50te, početi guliti. Tako ću vam se smijati, jer ste gluplji od svih mojih očekivanja, nadmasili ste me u lijenosti, kratkovidnosti, dvostrukim standardima, nemanju vizije i gledanju samo svog dupeta. A, umislio sam da mi nema ravna...
Onda ce vam stici djeca, kao da nije dovoljno ovo sto ste dotad donijeli pa ce vas oni onda jos malo razvuci, ako uopce ikad i shvatite da ste ih nesto pokusali nauciti, ili im pokazati? Nece vas biti blam samo međusobnog odnosa, nego ćete dobiti i bonus, u obliku "istina" , koje će vam oni istresti bez puno muke...oooo, sad cu se vec drzati za trbuh od smijeha, vec vidim Lenu kako tumači Dori koliko je glupa, ne shvacajuci, tad jos, da je i sama malčice....
Dragi sine, u Senju, ili Krivom putu, nisam siguran, se rodila istina "sam panio, sam se ubio"...zar stvarno mislis da je od tebe sve počelo i da će s tobom sve završiti? Sretan sam kad vidim da su ove moje zablude fummo vaginalis prema tvojima, a banana koju ćeš možda, u napadu slabosti i trenu iskrenog pogleda sebe u sebe, početi guliti, stoput veća od moje...jebeni si smoothie pripremas...
No, kako to već mora biti, Bogu hvala, van nase zone utjecaja, i ovo sto prolazite tocno tako treba biti. Mozda sam ja danas malo nadrkan pa sam to ovako iznazivao, ali, svakako, imate na raspolaganju i mogućnost da budete ipak mrvicu, pet deka, manje glupi, pa da pogledate mrvicu, pet deka, dalje u buducnost, ne biste li mrvicu, pet deka, umanjili medusobni blam...
Jer, to jos ne znate, cijeli vam je zivot u pet deka...blama ili, ipak, nečeg malo boljeg...
No comments:
Post a Comment