Naravno, oboje. Ali, kad bi trebali birati jedno, oko 95% populacije će izabrati sigurnost. I, doživotno se zajebati...
Sigurnost u tom smislu izbora, nekakvog zivotnog smjera, dobar u skoli, siguran posao, stan na kredit, rekli bi svojevremeno Švabe "zweikindersistem", odgoj djece konzervativan, donosi, danas, nemirne snove. Mirovinski fondovi su pa-pa, tim smjerom buduci penzici ce biti teska sirotinja. Provode zivote radeci za tudje snove, prodaju svoje vrijeme za novac i pritom se čude kurvama. One imaju kraći vijek trajanja, ali bolju satnicu...
Znanje je jedina prava moć. Zato je današnje školstvo zakurac. Koju od ovih vitalnih tema svačijeg zivota obrađuje i uči kako traziti i naci rjesenja za: dobar i kvalitetan san, raznovrsnu prehranu, adekvatnu tjelesnu aktivnost i njenu ucestalost, upravljanje stresom, komunikaciju, seksualnu edukacije dalju od guranja kurca u pičku u svrhu reprodukcije, a pogotovo ikakvog znanja o novcu, načinima stjecanja istog, njegovom toku, zakonitostima i posljedicama određenih odluka o svojoj poslovnoj i financijskoj budućnosti?
Bas nista od ovog, uz pocast iznimkama, skola ne uči. Ali, nije slucajno. Populacija se priprema da postanu odlicni zaposlenici, citaj sluge, koji su toliko usrani po pitanju svoje buducnosti, da im nikakava druga rjesenja ne padaju napamet. Izuzeci postaju samozaposleni pa jos vise rade, ili zaposleni rade dva posla, ne bi li zatvorili financijsku konstrukciju, odnosno, golo prezivjeli sa svojim familijama.
Zašto je tako? Zato sto bez osnovnih znanja o novcu, samo preuzimamo modele svojih roditelja. Oni su, doduse, u nekadasnjem sistemu imali stambene fondove i inflaciju, s oprostenjem, drkali su kurac, pritom pricali kako im je tesko i puno rade, a od pravog kapitalizma nisu osjetili nista, osim šoka prve penzije. Takvi seru najvise sta da se radi, a pojma nemaju i prenijeli su svoje neznanje svojoj djeci.
U tom procesu zaglupljivanja jaku rolu igraju mediji, prvenstveno tv, koje afirmiraju banalnosti, provlačeći ih kroz kobajagi zabavu. To je tako sirotinjski da ne moze jadnije. Svi kulinarski show programi, glazbene emisije, idiotske serije, izbori za miss i slicna sranja, potpuno unakazuju vijuge gledatelja. Čitam danas prvih 10 preporucenih vijesti na guglu, 8 je katastroficno. Kombinacijom relativizacije znanja i zastrasivanja, uz losu hranu i kredite, stvaramo idealne zaposlenike.
A, ne mora biti tako. Čak nije ni preskupo. Kreće se od drugačijeg životnog ritma i navika. Kad i koliko se spava, što se jede, koliko i kad se vjezba, a pogotovo, što se cita i koji su kanali edukacije paralelni s onima u školi. Moje nepovjerenje u škole ide tako daleko da bih rado, kad bi majka dozvolila, ispisao svoju 10godisnju kcer iz skole i platio sve kazne koje drzava izmisli, samo da izbjegnem njenu indoktrinaciju sistemom, koji ce ju pretvoriti u siromaha.
Teza da je sve vise od golog prezivljavanja nemoguce, primjeri gladnih i onemocalih, guraju strahom nasu djecu u izbore "sigurnih" poslova, izbora i istovrsne buducnosti. Žešći kriminal....
Kad pogledam svog pokojnog oca, koji je bio strucna elita svog vremena, koji je kupio svoj stan sedamdeset i neke, umjesto da od drzave uzme neku vilu, koja mu je po tadasnjem sistemu slijedovala, jasno mi je otkud vučem kritičan um , koji postavlja pitanja. Prvenstveno sebi pa tek onda dalje. Drugim redom to ne ide.
Ako sam, dakle, u stanju rastaviti sebe na proste faktore pa njih podijeliti na žito i kukolje, zasto da ne uzmem isto pravo i način pa na iste te faktore rastavim školstvo, rastavim neka drustvena kretanja i dogme, rastavim vjeru i Crkvu, rastavim zdravstvo, roditeljstvo, moj dragi sport, a posebno sustav edukacije, koji, nažalost, u svojoj izvornosti i suštini, ima tako malo veze sa školstvom.
Imam jasnu namjeru kad pišem ove tekstove. Ostavljam ih i posvećujem ih svojoj djeci i unucima. Nisam neki konvencionalni tata ili djed, oni mene skoro i ne poznaju. Kad poznavanje stavim u kontekst stvarne bliskosti uma. Želim da znaju kako sam razmišljao. I kako razmišljam. Želim da imaju odmak i alternativu. Slobodu, a ne lažnu sigurnost.
Ja ovim tekstom, konkretno, preklinjem svoju djecu da se što hitnije probude iz zimskog sna. Da shvate da sistem u kojem žive ne brine dovoljno dobro za njih i da nešto moraju, ili bi barem trebali, raditi drugačije, ukoliko žele živjeti slobodno, a ne biti robovi do penzije, a kasnije sirotinja koja crkava bez adekvatne skrbi.
Što je to što bi trebali raditi drukcije? Za početak, kao što moramo odvojiti vjeru od Crkve, da nam ne prisjedne, tako isto treba odvojiti edukaciju od školstva. Doslovno treba tražiti paralelne kanale prikupljanja informacija i širom otvoriti oči i usi, nebi li se aktivirao kriticni um.
Kad se to dogodi, kad se prestane podrazumijevati, vec kad se pocnu tražiti vlastita rješenja i odgovori na sva pobrojana otvorena pitanja s početka teksta, koje škola pomaže NE RIJESITI. tad će u njihovim glavama biti posađeno zrno, klica, zametak, kako hoćete, kritičkog mišljenja.
Samo otvoren, nekonvencionalan i kritički um danas ima šansu ne postati rob. Sve ostalo će biti ljuti prosjek. Mediokriteti. Opasni po svoje živote i život zajednice. Ogromni, a neiskorišteni potencijal, koji će postati žestok otrov - samom sebi...
Zato čvrsto naprijed hrlite educirati se i vjerovati, serem se na Crkvu i školu...
Ne budite ovce, dragi moji, najbolje što imam, znam i mogu vam dajem ovim tekstom.
On je čista ljubav prema vama....
No comments:
Post a Comment