Prva misao

    Svi mi bauljamo svijetom u potrazi za malo mira, malo vjere i malo ljubavi. Treba nam, u osnovi, jako malo. Ali, to malo je puno i nedostižno kad tražimo na krivom mjestu i nespremni. Od tuda kreću sve naše dubioze.

   Kako se budim? Kako kad. Nekad usred nekog sna, barem mi se tako čini, nekad sretan što sam se probudio, ali, Bogami, nekad i malo razočaran što se sve prekinulo, a taman sam ga trebao...

   Uglavnom, nisam tip kojem treba sto godina da se razbudi i dođe k sebi. Trenutna orijentacija. Čak i u hipoglikemiji, odnosno, možda i zbog tog okidača budnosti.

   Postalo mi je zanimljivo promatrati svoju prvu jutarnju misao. Ona mi često može odrediti tok dana. Tok u smislu doživljaja. A, to je jedino bitno.

   Imam dobru vijest. Ako dovoljno na vrijeme osvijestim da sam se probudio u zakurac raspoloženju, mogu korigirati prvu misao. Blokirati. Prebrisati. Doslovno reći sebi: "aj ponovno, možeš ti to bolje"!

   Skužio sam da prvom mišlju kao da vučem energiju cijelog Svemira u svoju glavu. Pozitivnu, ili negativnu. Ovisi kako odaberem. Doslovno tako.

   Probudio sam se, sišao na doručak. Švedski stol je poslužen. Biram. Na meni je. Mogu sve. Mogu ništa. Mogu malo, ali odabrano. Mogu kombinirati. Čak i nespojivo. Sve je na meni. Sve je na nama.

   Jutros sam se probudio u Pratu. Mali talijanski gradić nadomak Firenze. Oaza tekstila. Smjesteni smo u malom dvorcu, van centra, ali tu je sve na 5 minuta autom.

   Kad noću dolazite zna biti malo sablasno, ali danju je predivno. Pogled na toskanski mali gradić, stiliziran namjestaj i uredenje, sve baš kao u vodiču BellaItalia....

   Kad putovanjem promijenimo energiju svojih života, sve izgleda drugačije.

   Jutarnja kava miriši intenzivnije, dan pred nama ima bolju projekciju, a i ženin dodir i pogled ujutro ima neki poseban sjaj. Čudo je kako odmah nema niskog tlaka, sporog budenja, u sobi nije hladno, a cvrkut ptica zasjenjuje neko drugo cvrkutanje...

   Obzirom da ovaj blog razvlačim više od mjesec dana, pogledat ću kakva mi je prva misao u ovakvim uvjetima?

   Nemam kamo pobjeći. Prva, druga i treća misao je samo sex. Na starom, ali još uvijek čvrstom krevetu, koji, nadam se, ne škripi, da se ne uzbune duhovi prošlosti, koji kao da vire iza svake zavjese i mile glave iz svake vaze, ćupa ili neke stare posude, za koju sam dragi Bog zna čemu je služila, danas je ukras.

   Valjamo se među prevelikim plahtama, ali ništa nas ne smeta. Kao da plutamo beskrajnom pučinom ili lebdimo u bestežinskom stanju. Ne pomišljamo još ustati, makar čekaju neki dogovori. Čak je i ta samoproglašena jutarnja panika na temu (ne)stizanja ovdje zanemariva...

   Ono što je doma bio ne baš najčišći plan puta, ovdje se kristalizira. Znamo sve. I odgovore na pitanja zašto, kako i u kojem vremenskom periodu te kojim redoslijedom nešto radimo. Koja je osnovna ideja, zašto je promjena okoline nezamjenjiva u procesu kad se bistri slika. Susjedova trava je zelenija, zrak bolji, a energija inspirirajuća. Naravno, sve je to ogranicenog vijeka trajanja. Ko je živio vani, zna o čemu govorim.

   Što je to predosjećaj? I, koliko utječe na misli? Ili, možda misli utječu na njega?

   Naravno, razvukao sam tekst i na dane nakon povratka s putovanja. U studenom se život komplicira. Manjak sunca, kraći dan. Kakve su sad prve misli?

   Moram priznati, nimalo ugodne. Vidim i da ljudi u mojoj okolini imaju problem razbistriti i svoje misli. I ideje. Mene također udara kriza identiteta. Velike su promjene na pomolu.

   Naučio sam da to nije nužno loše. Jer, što još učinimo u studenom, učinili smo. Prosinac nosi neka pjenušava stanja, u kojem je slika nerealno svjetlucava.

   Sad je trenutak za najžešći rad na sebi. Boravak na suncu. Post. Puno tekućine. Skok u more. Tenis. Svaka iole teža hrana nas blokira. Alkohol također, makar se na prvu čini drugačije.

    Završio sam jedno poglavlje svog života. Dugo točno 35 godina. 

   U njemu sam bio klaun. Organizator cirkusa. Tragač za novim klaunovima. A, i jedno mi je dijete postalo klaun. Iz toga ću se najteže iskobeljati. No, pravo je pitanje: želim li to zaista? I, što me još negdje čeka?

   Snažno osjećam da ima još. Ali, pojma nemam ni gdje, ni što..?

   Istovremeno sam uplašen i uzbuđen. Na smjenu. U dnevnom režimu. 

   Kakva mi je prva misao sada? Muči me neizvjesnost. Ali, ako se samo malo udaljim od tog straha, dolazi neka nova soba. U njoj je mir. To je kao kad zaronim, dok vani puše bura. Sve se trese, a metar pod morem savršeni mir. 

   Bura. Mir. Čistoća. Povezanost sa sobom. I, sa svojim mislima. 

   Opet ponavljam. Što je svrha tvog postojanja? Na kojem mjestu i u kojoj ulozi ćeš osjetiti ispunjenost i vlastitu svrhovitost? Umjetnost postavljanja pravih pitanja. Krećeš uvijek sa sobom. 

   Razdvajam se od svega. I svih. Svih tudih misli i situacija. Povratak sebi. Kad uredim sebe i dam sebi neke odgovore, tad mi je s drugima milina. I, obrnuto.

   Drugo je strpljenje. Pa što ako ne vidim sve odmah. Pa što ako se dogode i nepredvidive situacije. Puštam te misli. Idite. Sretan put.

   Ostajem sam sa sobom. Učinit ću prvi idući dan najboljim na svijetu i u svom životu.

  I, nije fora hoće li on biti bogat događajima, novim ljudima, idejama, novcem, ili ne znam čim drugim. Na to mogu samo djelomično utjecati.

   Moj prvi idući dan će biti produkt mog bogatog mozga, spremnog na prijem svega dobrog što trenutno postoji u i oko mene. Ne wanna be...što je danas tu. Ne sutra, danas. Sutra ćemo opet promiješati karte. Fokus na moguće. Fokus na ono što je danas tu. 

   Naš narod voli reći da netko " od šume ne vidi drvo"...

   Preneseno, dok sanjam o tome što sve nemam, ne vidim, promiče mi što sve imam...što sve mogu...što je nadohvat ruke...

   U kojem smjeru gledam, što biram, kakav je moj odnos prema švedskom stolu mogućnosti?

   To u mnogočemu određuje moja prva misao. I, nakon nje - druga...i, svaka iduća...sad i ovdje....

   Bože, hvala ti što se uvijek ukažeš kao misao. Sve ostalo je na nama smrtnicima. Ili, tvojom djecom. Da nam misao bude inspiracija i nit vodilja. 

   Kako izgraditi prvi idući dan. Prve situacije.

   Kako usmjeriti svoje misli da rade za nas. Da budemo zadovoljni i svrhoviti. Ispunjeni. 

   Da ne ovisimo o vanjskom. 

   Da nađemo mir. I, mir svojih misli...

   Krećem od prve....