Znam da skraćenica iz naslova mnogima nije poznata, ali, vjerujte, GLIKEMIJSKI INDEX hrane koju konzumiramo više određuje naše ponašanje od genetskog koda, stoga svakako zaslužuje par riječi.
Do prije par godina, bilo je gotovo nemoguće sresti u svakodnevnom zivotu pojam GI neke namirnice. A, upravo na njemu je izgrađen dobar dio strategije upravljanja ljudskim potencijalom, da budem moderan i u izražavanju.
Odabirom namirnica biramo način života. Hrana ima svoju nutritivnu i kalorijsku vrijednost. One nisu proporcionalne, odnosno, preciznije, jedna kategorija ne ovisi o drugoj. No, ova kalorijska takoder ima podgrupe. Naime, neke namirnice donose puno kalorija nasem tijelu, neke manje, ali za nase uredno funkcioniranje od iznimne je vaznosti da vrijeme od jela do trena kad probavljena hrana prelazi u stanice u obliku šećera - bude što duže i da ima sto je moguće mirniji i uravnotežen ritam. Bez obzira dali je riječ o hrani bogatijoj, ili siromasnijoj kalorijama. Ritam i vrijeme ulaska tih kalorija u krv je najvaznije. Po tom parametru svaka namirnica ima svoj glikemijski index.
Tako, npr., janjetina je izuzetno bogata kalorijama. Ali, zbog masnoće, koja se dugo probavlja, ona ima nizak glikemijski index. To znači da treba proći 5,6 sati od konzumacije da bi se taj mesni obrok probavio i da te kalorije udu u nas krvotok. Za razliku od janjetine, kruh ćemo osjetiti na nivou našeg sećera u krvi već nakon dvadesetak minuta, opet ovisno o vrsti kruha, ali, generalno, to je vrijeme kratko i razina šećera u krvi brzo raste.
Ti fakti ne određuju automatski kvalitetu pojedine namirnice. Naravno da ima kvalitetnijih i tijelu potrebnijih artikala visokog GI, kao i obrnuto. No, sto se desava kad nesto pojedemo? I, kako te kemijske promjene u nasem organizmu utjecu na nase razmisljanje, ponasanje, odluke itd.?
Najveći problemi današnjeg čovjeka nastaju umjetno stvorenim nedostatkom vremena. U jednom bi danu zeljeli toliko toga obaviti, da nam raspored postane pretrpan, a vremena za neke prioritete, poput urednog hranjenja, nemamo. Ujutro kuhamo brzu kavu, zasladimo ju, ubacimo nešto na bazi jednostavnih ugljikohidrata u kljun i uskočimo u rollercoster neuredne glikemije na samom pocetku dana. Sve su dalje samo posljedice loseg temelja...
Sto se, naime, dogodi? Taj prvi jutarnji udar podigne naglo razinu glukoze u krvi i mi se osjećamo privremeno razbuđeni i spremni za dan. No, mozak registrira nagli skok šećera u krvi i obavijesti pankreas da pojačanim lučenjem inzulina vrati povišenu razinu GUKa (glukoza u krvi) na normalne razine. No, kako je šećer naglo skočio, a uvijek naglo skoči od jednostavnih ugljikohidrata, visokog GI, tako od pretjerane količine izlučenog inzulina naglo i padne pa brzo osjetimo ponovnu glad i malaksalost. Tad smo već negdje na poslu, u školi, na faksu i nemamo mogućnost uzeti nešto konkretno, što bi se duže probavljalo i drzalo nas malo duže, vec ide druga kava, opet neka grickalica za prvu pomoc, ili nista...ako je nista, zivimo u agoniji, ako je prva pomoc, glukoza, opet, naglo raste...
Takve oscilacije dovode do velikih amplituda u nasem raspoloženju, smanjeno smo produktivni i donosimo ne bas dobre odluke. Razdrazljivi smo, izgledamo bipolarno, nezainteresiranost i pretjerana agresija se ciklicki smjenjuju, poput samog GUKa...
Kad takvim ritmom obojimo svoj zivot, nakon nekog vremena razvijamo promijenjene modele ponašanja, odnosno usvajamo nove, lose navike, koje oblikuju nas zivot i pocinju odredivati nas ljudski identitet.
Postoji jos nekoliko paralelnih procesa, koji nas istovremeno pritisnu. Kapitalisticka navika pretjeranog konzumerizma, u kojoj nam nikad nije dovoljno novih stvari, stvaraju ovisnike o kupovanju, kompulzivne potrošače, čiji su bankovni racuni stalno na udaru, jer trosimo sve sto zaradimo, a cesto i vise pa nam i to povecava osjecaj tjeskobe. Kombinacija tjeskobe, nedostatka vremena i oscilacije raspolozenja je idealan uvod u opijate svih vrsta, jer nas oni privremeno rasterete, ali se dugoročno pridruže listi opterećenja koja nas oblikuju.
Nasem ljudskom identitetu puno pridonose i vijesti i informacije kojima smo izloženi. Oni, najčešće, generiraju strah. Ne slučajno, jer strah je, uz ljubav, osnovna ljudska emocija. U nemogućnosti razrjesenja straha, opterećeni svim gore navedenim faktorima, emocionalno se prejedamo, pijemo alkohol, pasivni smo i razvijamo bespomoćnost, jer kad ubijemo tijelo, glava sama padne.
Minuse na računima rješavamo kreditima i odlazimo u duzničko ropstvo. Pretili, idealna smo meta farmaceutske industrije, koja ne liječi, već stvara ovisnike o još i jos, besramno se bogateći,
Skraćuje se životni vijek i bijela kuga hara, ali, to je i cilj, jer nas je previše. Dok živimo i radimo, onakvi nesigurni, pretili i opterećeni dugovima, postajemo idealna radna snaga. Ustrašena, nekreativna, ovisna i najvažnije - jeftina...
Ako netko misli da se sve događa slučajno, neka misli. Ako netko misli da je jedna Nuttela za Njemacku, a druga za Hrvatsku slucajnost, neka misli.
Zašto je neophodno čovjeku nakrcati dan obavezama i losom hranom? Zato da se ne stigne dodatno obrazovati, jer znanje je jedina prava moć, Zato da bude potišten, usran, nesposoban i nevjeran, bez vjere u svoje sposobmosti. Takvim se čovjekom lako upravlja.
Nasuprot svega nabrojanog stoje neke besplatne mogućnosti, makar ja u besplatno ne vjerujem. U svojih pedeset godina još nisam pojeo besplatnu večeru. Uvijek se nešto plati i uvijek netko to nesto plati...
Dakle, mogućnosti. Ustati na vrijrme, racionalizirati dnevni raspored, razmisliti da izborom obroka ocuvamo dobru glikemiju, vjezbati, boraviti u prirodi, biti kreativan, paziti s kim se druzimo, sto pricamo, zapitati se sto citamo i gledamo na tv, tusirati se hladnom vodom, piti najbolja vina, izbaciti debile iz svog zivota, kao i negativne i sjebane u mozak, putovati, stedjeti na nekupovini nepotrebnog, osigurati si dovoljno vode i sunca, redovito se sexati, raditi na komunikaciji s bitnim osobama, smijati se i stvarati takvu atmosferu...
Bog nas je napravio takvima da sve to mozemo, ukoliko preuzmemo kormilo svog zivota. Ukoliko to propustimo, izgubit cemo svoj identitet i postati laka meta onih kojima nasa radna sposobnost treba za ostvarivanje svojih snova.
Izbor je jednostavan, počnimo od sutra i od doručka....
No comments:
Post a Comment